IJEM
Nama Srbima je veoma čudan taj anglo-saksonski obrazovni sistem. Zato ga, kao i sve drugo što ne razumemo, odmah kritikujemo i o njemu govorimo sa prezirom i nipodaštavanjem. Sećam se žalopojki naših brižnih roditelja da se u školama na Novom Zelandu i u Australiji ništa ne uči, a dokaz za to je bila činjenica da deca retko imaju domaće zadatke. Strašno. Od njih skoro nikada nije traženo da nešto memorišu. Jezivo. U tom dakle dalekom svetu nema, kao u Srbiji, dosadnih ponavljanja štiva i pojmova dok se nešto đacima „ne utuvi u glavu“ i(li) ogadi. Poznato je da se veliki deo tako stečenog znanja brzo zaboravlja da se napravi mesto za nova bubanja i definicije. Tamo se, vidi molim te, od učenika i studenata traži da kroz individualni rad i sopstvena i tuđa iskustva, lakše shvate i bolje razumeju svet oko sebe i pripreme se za život.